D-dimer: kako pravilno tumačiti nalaz
DOI:
https://doi.org/10.13112/PC.2016.24Ključne riječi:
D-dimer, diseminirana intravaskularna koagulacija, fi brinoliza, razgradni produkt fi brina, duboka venska trombozaSažetak
Cilj rada je podsjetiti na predanalitičke, analitičke i poslijeanalitičke osobitosti i ograničenja određivanja D-dimera radi racionalne
primjene laboratorijske pretrage te ispravnog tumačenja nalaza i literaturnih navoda. U cirkulaciji zdravih osoba nalazi se vrlo mala
količina D-dimera, a patološko povećanje njegove vrijednosti prisutno je u kliničkim stanjima s pojačanom koagulacijskom i fi brinolitičkom aktivnošću, odnosno njegovim promijenjenim metabolizmom. Rutinsko određivanje D-dimera primjenjuje se za postavljanje dijagnoze i praćenje tijeka diseminirane intravaskularne koagulacije te u diferencijalnoj dijagnostici tromboembolijskih stanja.
Zbog velike negativne prediktivne vrijednosti koncentracija D-dimera manja od defi nirane granične vrijednosti isključuje dijagnozu
tromboembolijske bolesti i pomaže u probiru pacijenata kojima je potrebna daljnja obrada skupim slikovnim metodama. Imunokemijske metode za kvantitativno određivanje koncentracije D-dimera nisu standardizirane, primjenjuju monoklonska anti-D-dimer
antitijela različite specifi čnosti te različite detekcijske reakcije, zbog čega je prisutna heterogenost u izvještavanju rezultata, što otežava usporedbu nalaza i rezultata istraživanja dobivenih različitim metodama. Kako bi nalaz i tumačenje nalaza D-dimera bili
ispravni i pouzdani, potrebno je zadovoljiti predanalitičke zahtjeve: najpogodnije vrijeme uzorkovanja, poznavanje osobitosti metode kojom je određena koncentracija D-dimera te poznavanje ograničenja određivanja D-dimera vezana za pojedina patološka
stanja.
Preuzimanja
Objavljeno
Broj časopisa
Rubrika
Licenca
Ovo djelo je licencirano pod licencom Creative Commons Attribution 4.0 Međunarodna licenca.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.
