Rana dijagnostika malignih tumora dječje dobi

Abstract

Available only in Croatian.

[Maligni tumori dječje dobi predstavljaju tek oko 1% svih malignih tumora te ih svrstavamo u rijetke bolesti. Razlikuju se od tumora odrasle dobi prema vrsti tumorskih stanica od kojih nastaju i prema mehanizmima maligne transformacije. Od ukupnog broja oboljelih otprilike 10% ima predispoziciju za razvoj hereditarnog malignog tumora. Biološki, tumori dječje dobi češće su bržeg rasta što se klinički manifestira ranijom progresijom bolesti (1).
    Prema dobnim skupinama u dobi do treće godine najčešća je pojava embrionalnih tumora mozga, neuroblastoma, rabdomiosarkoma, hepatoblastoma, retinoblastoma i tumora žumanjčane vreće. Od treće do jedanaeste godine najčešći su tumori središnjeg živčanog sustava (SŽS), nefroblastomi, limfomi i rabdomiosarkomi, a nakon jedanaeste godine do osamnaeste godine se javljaju uz tumore mozga, limfomi, sarkomi i germinativni tumori (2).
    Usprkos stalnom napretku u multimodalnom liječenju, maligni tumori su i dalje među vodećim uzrocima smrtnosti u djece. Preventivni programi se odnose na sekundarnu prevenciju tj. aktivnosti usmjerene na rano otkrivanje bolesti i pojačani nadzor rizičnih skupina. Kod djece nema uspješnih skrining programa, za razliku od odrasle populacije (3).
    Rana dijagnostika malignih tumora dječje dobi predstavlja važan element za uspješnost liječenja oboljelog djeteta. Liječenje djeteta u nižem stadiju bolesti se provodi manjim intenzitetom što uključuje niže kumulativne doze citostatika, jednostavniji i nemutilirajući operativni zahvat i u potrebi radioterapije manje polje zračenja. Manji intenzitet liječenja dovodi do manjeg broja ranih i kasnih komplikacija liječenja i osigurava bolju kvalitetu života.
    U analizi vremena potrebnog za uspostavu dijagnoze malignog tumora potrebno je sagledati vrijeme od pojave prvih simptoma do dolaska primarnom liječniku, vrijeme obrade do dolaska pedijatrijskom onkologu te vrijeme potrebno za postavljanje dijagnoze (4, 5).
    Gubitak tjelesne mase koji se ne može uzročno povezati, glavobolja često udružena s jutarnjim povraćanjem, oteklina i bolovi u kostima te zglobovima, tvorba u abdomenu, uvećani limfni čvorovi, organomegalija, povećani broj modrica ili druga krvarenja, česti febriliteti, poremećaji vida i bijeli odsjaj u zjenici predstavljaju osnovne simptome koji zahtijevaju daljnju dijagnostičku obradu. Prikaz simptoma i znakova malignih tumora dječje dobi razrađen je u Tablici 1.]