Preventivni kardiološki pregledi mladih sportaša

Abstract

Available only in Croatian.

[Sportska aktivnost povećava rizik iznenadne srčane smrti (ISS), vodećeg medicinskog uzroka smrti sportaša. Iznenadna smrt mladih sportaša je rijedak, no dramatičan događaj s incidencijom 0,6-3/100.000 godišnje. Prevalencija stanja povezanih s ISS mladih sportaša je 0,2-0,7 % (1). Od kardiovaskularnih uzroka ISS u mladih sportaša najčešća je hipertrofična kardiomiopatija (HKM) (36%); slijede anomalije koronarnih arterija (17%), neodređena hipertrofija lijeve klijetke - moguća HKM (8%), miokarditis (6%), druge kardiomiopatije (aritmogena KM desne ili lijeve klijetke, dilatativna KM), prolaps mitralne valvule, ruptura aorte (u sklopu Marfanovog sindroma ili druge bolesti vezivnog tkiva) te razne kanalopatije (2).
    Preventivni kardiovaskularni pregledi sportaša imaju za cilj sačuvati zdravlje i sigurnost sportaša tijekom treninga i natjecanja, otkrivajući stanja koja imaju predispoziciju za nastup ISS. Kardiovaskularni probir preporučuju brojna stručna društva (AEPC-engl. Association of European Paediatric Cardiology, ESC-engl. European Society of Cardiology, AHA/ACC-engl. American Harth Association/American College of Cardiology, IOC-engl. International Olympic Committee, AMSSM-engl. American Medical Society for Sports Medicine, FIFA-fr. Fédération Internationale de Football Association). Razlikuju se dva modela - američki i europski, izvorno talijanski. Američki model se temelji na fokusiranoj anamnezi i kliničkom pregledu; listom od 14 elemenata, preporučenom od AHA, nastoje se otkriti stanja koja mogu biti životno ugrožavajuća i koja imaju predispoziciju za nastup ISS (3). Univerzalni EKG-probir sportaša ostaje kontroverzna tema. Dio je europskih, ali ne i američkih smjernica koje preporučuju EKG-snimanje kao dodatak anamnezi i kliničkom pregledu selektiranim pojedincima (4). Evolucija kriterija za interpretaciju EKG-a sportaša drastično je smanjila lažno pozitivne nalaze, zadržavajući visoku osjetljivost (5). Ehokardiografiju kao ključnu pretragu za razlikovanje fiziološkog sportskog srca i drugih, patoloških stanja, trebalo bi koristiti kao dodatnu dijagnostičku metodu u odabranih sportaša, a ne kao alat probira.
    Preventivne preglede trebao bi provoditi liječnik s odgovarajućim znanjem i vještinama kako bi dobio pouzdanu anamnezu i učinio ciljani kardiovaskularni pregled s ciljem prepoznavanja bolesti srca. Potrebno je i periodičko ponavljanje pregleda s nadopunama anamneze od prvog pregleda.
    Smjernice AEPC-a upućuju da kardiovaskularni probir mladih sportaša treba uključivati osobnu i obiteljsku anamnezu, fizikalni pregled s mjerenjem krvnog tlaka, te 12-kanalni EKG (2). Dodatno ističu važnost savjetovanja sportaša da prepoznaju - osvijeste - upozoravajuće simptome / znakove, te da ne prakticiraju sportsku aktivnost tijekom infekcija, s obzirom na značajan rizik ISS zbog miokarditisa (6-12%), pri čemu treba imati na umu da rizik ISS ne korelira s intenzitetom upale.
    U Hrvatskoj je novi Zakon o sportu (NN 141/22), na snazi od 1. siječnja 2023. godine, propisao obvezu donošenja Pravilnika o zdravstvenim pregledima sportaša kojim se propisuje način obavljanja zdravstvenog pregleda, specijalnost liječnika koji obavljaju zdravstveni pregled, rok, vrsta i opseg pregleda sportaša za pojedini sport, učenika i studenata koji sudjeluju u natjecanjima u sustavu školskog i akademskog sporta te organizacija medicinske pomoći u sportu, odnosno osiguranje sigurnosti i pružanje medicinske pomoći na sportskim natjecanjima.
    Pravilnikom je predviđena stratifikacija rizika prema intenzitetu sporta, dobi, spolu, trenutačnom programu treninga i natjecanja. Propisan je minimalni standard, uz mogućnost da nadležni liječnik na temelju stratifikacije rizika modificira dinamiku pregleda ili u slučaju indikacije proširi opseg pregleda.
    Kod preporuka za (ne)sudjelovanje u sportskoj aktivnosti naglašava se strategija podijeljenog odlučivanja (engl. shared decision making), pri čemu se s mladim sportašem i njegovim roditeljima/zakonskim zastupnicima, odnosno skrbnicima razgovara o rizicima i dobrobitima svake od mogućih opcija, te zajednički donosi odluka, uvažavajući sklonosti mladog sportaša u određenim okolnostima (6).
    Na kraju, treba biti svjestan da medicinsko odobrenje za bavljenje sportom nije garancija za sportaša da je siguran od potencijalno fatalne kardiovaskularne bolesti. Koliko god se program probira provodio savjesno i temeljito, može ostati rizik za potencijalno fatalnu bolest, te se apelira na poboljšanje sustava reanimacijskih radnji (edukacija oko mjera kardiopulmonalne reanimacije, dostupnost automatskih vanjskih defibrilatora), kako bi iznenadni kardijalni aresti povezani sa sportom imali bolju stopu preživljenja. U tom je smislu važno definirati standarde medicinske skrbi na sportskim borilištima, kako bi se i na taj način promoviralo sigurno sudjelovanje u sportskoj aktivnosti.]