Alergije i cijepljenje
DOI:
https://doi.org/10.13112/pc.1005Keywords:
cijepljenje, alergijske reakcijeAbstract
Available only in Croatian.
[Cijepljenje je, kao jedna od najučinkovitijih intervencija u javnom zdravstvu, značajno smanjilo pobolijevanje i smrtnost od mnogih zaraznih bolesti. Na cjepivo se, iako vrlo rijetko, može dogoditi alergijska reakcija, koja može biti i životno ugrožavajuća (1 - 4). Alergijska reakcija na cjepivo podrazumijeva neželjenu reakciju preosjetljivosti koja je posredovana imunološkim mehanizmom. Treba ju razlikovati od simptoma koji se javljaju koincidentno s cijepljenjem (kao što su npr. napad straha ili panike), vazovagalnog odgovora, lokalnih reakcija na cjepivo i okulorespiratornog sindroma. Alergijske reakcije na cjepiva se, s obzirom na vrijeme pojave simptoma u odnosu na primijenjeno cjepivo, dijele na neposredne, koje se javljaju unutar nekoliko minuta do 4 sata nakon injekcije, a posredovane su IgE protutijelima i nose rizik anafilaksije, i na odgođene reakcije (3, 4). Odgođene reakcije se javljaju nekoliko sati ili dana nakon primjene cjepiva i mogu biti uzrokovane IgG protutijelima, imunokompleksima ili su posredovane stanicama, ali su rijetko posredovane IgE protutijelima. Alergijske reakcije mogu biti usmjerene na pojedine komponente antigena u cjepivu (fragmenti mikroorganizama ili toksoidi), ostatke medija u kojem su uzgojeni mikroorganizmi (bjelančevine kokošjeg jajeta i kravljeg mlijeka, plijesni), stabilizatore, konzervanse (tiomersal, aluminij, fenoksietanol) i druge sastojke koji se dodaju cjepivima tijekom proizvodnje (antimikrobni lijekovi – neomicin, polimiksin B, streptomicin) (3, 4). Moguće su i neposredne ne-alergijske reakcije na mjestu injekcije, kao što su otok, crvenilo i/ili bolnost, i opći simptomi, kao temperatura, osip, iritabilnost, glavobolja, slabost i sinkopa. Ovi simptomi su česti nakon primjene mnogih cjepiva i nisu kontraindikacija za docjepljivanje, nisu posredovani imunološkim mehanizmima, a mogu biti posljedica nespecifične degranulacije mastocita (3, 4). Neželjene reakcije čije se javljanje vremenski podudara s primjenom cjepiva često se doživljavaju kao alergijske reakcije uzrokovane cjepivom i ponekad ih nije lako razlučiti od pravih alergijskih reakcija. Bolesnici koji su imali ozbiljnu alergijsku reakciju na cjepivo, što znači anafilaktičku reakciju s općim simptomima alergijske reakcije, imaju visoki rizik kod sljedećeg cijepljenja i ne treba ih ponovno cijepiti istim cjepivom. Revakcinacija se provodi samo ako je neophodno, i u tom slučaju se preporučuje dati cjepivo bez sastojka koji je izazvao prethodnu reakciju. Prije toga potrebno je učiniti kožno testiranje alternativnim cjepivom te, ovisno o ishodu testa, cijepiti frakcionirano u nekoliko podijeljenih doza. Ovaj postupak se provodi samo u kontroliranim uvjetima u bolnici pod nadzorom iskusnog medicinskog tima. Bolesnici koji su alergični na neki od sastojaka cjepiva imaju rizik od alergijske reakcije na cjepivo samo ako je ta senzitizacija klinički značajna. Atopija sama po sebi i alergijske bolesti u obitelji nisu kontraindikacija za cijepljenje (5, 6). Lokalne reakcije na antibiotike čiji se tragovi nalaze u nekim cjepivima također nisu kontraindikacija za cijepljenje. Cijepljenje pod standardnim uvjetima, što znači standardno cjepivo, puna doza i bez neophodne opservacije preporučuje se za djecu koja su senzitizirana na neki alergen u cjepivu, ali nisu imala kliničke simptome alergije, za djecu koja boluju od alergijskih bolesti koje nisu povezane s cjepivom i djecu čiji članovi obitelji boluju od neke alergijske bolesti (tablica 1) (5, 6). Uz ostale potencijalne opasnosti cijepljenja o kojima se često neargumentirano raspravlja, cijepljenje se periodički sumnjiči i za poticanje senzibilizacije i razvoj alergijskih bolesti. Epidemiološke studije koje su istraživale povezanost imunizacije i razvoja alergije pokazale su upravo suprotno. Veći kumulativni broj primijenjenih doza cjepiva povezan je s manje senzitizacije, manje alergijskih bolesti i manje teških oblika atopijskog dermatitisa (3). Danas smatramo da rutinsko cijepljenje djece protiv zaraznih bolesti ne potiče razvoj alergije na uobičajene inhalacijske i nutritivne alergene niti razvoj alergijskih bolesti (3).
Alergijske reakcije na cjepivo, iako su rijetke, mogu se dogoditi i kod osoba koje nemaju poznati rizik, a ne mogu se predvidjeti danas dostupnim dijagnostičkim postupcima kao što su kožno testiranje i određivanje specifičnih IgE protutijela. Probir prije cijepljenja ne može pouzdano predvidjeti niti isključiti moguću alergijsku reakciju na cjepivo, pa se niti ne provodi. S obzirom na nedvojbenu korist koju cijepljenje donosi pojedincu i cijeloj zajednici, i istovremeno rijetke ozbiljne alergijske reakcije na cjepiva, ne preporučuje se odgađanje rutinskog cijepljenja zbog straha od alergijske reakcije.]
References
1. Kelso JM. The adverse reactions to vaccines practice parameter 10 years on – what have we learned? Ann Allergy Asthma Immunol. 2022;129:35-9. doi: 10.1016/j.anai.2022.01.026.
2. Vanlander A, Hoppenbrouwers K. Anaphylaxis after vaccination of children: review of literature and recommendations for vaccination on child and school health services in Belgium. Vaccine. 2014;32:3147-54. doi: 10.1016/j.vaccine.2014.03.096.
3. Kelso JM. Allergic reactions to vaccines. UpToDate 2024. www.uptodate.com
4. Nilsson L, Brockow K, Alm J, et al.. Vaccination and allergy: EAACI position paper, practical aspects. Pediatr Allergy Immunol. 2017;28:628-40. doi: 10.1111/pai.12762.
5. Dreskin SC, Halsey NA, Kelso JM, et al.. International Consensus (ICON): allergic reactions to vaccines. World Allergy Organ J. 2016;9:32- 53. doi: 10.1186/s40413-016-0120-5.
6. Ivković-Jureković I, Navratil M. Alergijske reakcije na cjepiva. Paediatr Croat. 2019;63(Supl 1):155-9.
Published
Issue
Section
License
Copyright (c) 2025 Irena Ivković-Jureković, Iva Topalušić

This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.
By publishing in Paediatria Croatica, authors retain the copyright to their work and grant others the right to use, reproduce, and share their research articles in accordance with the Creative Commons Attribution License (CC BY 4.0), which allows others to distribute and build upon the work as long as they credit the author for the original creation.